Federika Bosko – Zaljubljena u anđela
To znači da te, kad nađeš srodnu
dušu, tako snažno obuzme unutrašnji mir i blaženstvo, da imaš utisak da si
napokon stigao kući posle dugog putovanja. Čini ti se da tu osobu oduvek
poznaješ, možda iz prethodnog života i shvatiš da pre nje nije postojalo ništa
osim čekanja da se ta osoba pojavi. A kad se sretnete, posle toga možeš da je ne
vidiš i godinu dana i ništa se među vama neće promeniti, jer znaš da možeš
potpuno da joj veruješ. I bez prstena i venčanja znaš da vas dvoje pripadate
jedno drugom i nikom više. Zauvek.
Opis knjige:
Jednog jutra se probudiš kao tinejdžerka.
Tek onako, bez upozorenja, preko noći, probudiš se u telu nepoznate
devojke koja misli da ima višak kilograma, mrzi sve oko sebe, oblači se
isključivo u crno i osamdeset četiri odsto vremena obuzimaju je samoubilačke
misli.
Ni ja nisam bila izuzetak.
Upoznajte Miju, buntovnu i ironičnu šesnaestogodišnjakinju, uvek
spremnu da se neustrašivo uhvati u koštac s problemima koji prate devojke
njenih godina: škola, nesporazumi s drugovima, buran odnos s majkom, koja ne
želi da Mija ponovi njene životne greške. Dok naporno vežba kako bi ispunila
svoj san i upisala se u jednu od najuglednijih baletskih škola na svetu, Mija u
potaji sanjari o svojoj velikoj tajnoj ljubavi Patriku, izuzetnom i
očaravajućem momku, čija lepota i harizma nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. S
potpunom strašću se predaje svojim dvema ljubavima svesna da nijedne ne bi
mogla da se odrekne. Sve dok je sudbina, neizbežna i nemilosrdna, ne natera da
donese najtežu i najbolniju odluku u svom životu.
Bila je to ljubav na prvi pogled,
kao što je čest slučaj u takvim prilikama, možda je trebalo da bude malo
opreznija. Tata je za nju bio prvi i jedini, to je i kasnije ponavljala, ali
mislim da je u osnovi svega bilo predubeđenje, tipično italijansko, da su Anglosaksonci
dinamični i samostalni. Moj otac je bio dinamičan kao betonski blok, a
samostalan kao trogodišnje dete.
Izdavač:
EVRO BOOK
Ocena: 3
Utisak:
Pre nego uopšte počnem ovu recenziju ne mogu a da ne pomenem da je ovo
zapravo prvi deo od ukupno tri knjige, druge dve, naravno sad već po nekom
uobičajnom pravilu naših izdavača, nisu prevedene. I nakon ove knjige počinjem
ponovo da se pitam vredi li uopšte kod nas započinjati sa kupovinom serijala?
Sad kad sam to izbacila iz sebe, a verujem da sigurno još neko deli
moju tugu za svim onim knjigama koje nekada neće biti izdate jer nemaju veliku
publiku, da pređemo na samu knjigu.
Knjigu sam pre par nedelja nabavila na akciji Evro Book-a, i nekako
sam se baš dvoumila da li da je uzmem ili ne zato što je glavni lik
tinejdžerka. Nisam neki ljubitelj knjiga u kojima se i dalje opisuje škola i
ceo taj burni život pubertetlija. Ali ovde me je baš očarala glavna junakinja
Mija, jeste da je tipična devojčica svojih godina razočarana u ljude,
rastavljeni roditelji, previše zrela za svoje godine, a opet sačuvana u tom
mehuru mladosti, mašte, i snova. Sa te strane autorka je ispratila neki
buntovnički kliše, ali je održala granicu između previše patetičnog i previše
ironičnog. To bi ukratko bila Mija kada se provuče kroz filter, sa druge srane
ona je samoživo derište koje sve odluke donosi samo za sebe, bez razumevanja za
osećanja drugih, ali u suštini ona je drugačija, ograđena i ušuškana u svoj
čudni smisao za humor, i na kraju ona je samo još jedna devojčica koju je svet
iznenadio svojom surovošću.
Knjiga je napisana fino, sa mnogo malo opisa i previše dijaloga, ali
ono što me je iskreno zapanjilo sam kraj knjige. Na kraju mi ništa nije bilo
jasno, niti šta se dogodilo, ni šta sam ja čitala, ostala sam zatečena, i
verujte mi na reč nikako nećete moći a predvidite radnju tih nekoliko strana do
kraja. Ne mogu da kažem da mi se svideo pravac u kom je knjiga otišla. Da bila
je duhovita na trenutke, bilo je delova za smeh do suza, bilo je svađa i svega,
ali kraj je definitivno bio toliko neočekivan da ne znam šta bi rekla a da vam
ne otkrijem o čemu se radi. Možda ga
opravdava neki od nastavaka, ali to ne znam jer ne mogu da kupim da pročitam.
Što je krajnje razočaravajuće.
Kada se sve sagleda, ovo je ipak knjiga za neke mlađe uzraste koji
mogu da se pronađu u njoj. Meni je u redu, ali smatram da ništa ne bih
propustila i da je nikad nisma pročitala. Ako ste je i vi čitali javite utiske!
Na mene je knjiga ostavila izuzetan utisak. Pre svega, kada čitamo knjige nalik ovoj uvek se očekuje da se krajem sve loše iz knjige oslobodi i da tada dodjemo do zaključka da nakon tuge i patnje, nakon svadja i brojnih nesporazuma, nakon nerazumevanja drugih i samoće dolazi samo dobro i da ćemo tada shvatiti da se sve to isplatilo, ali ne. Ova knjiga me je fascinirala baš zbog toga što ne ubedjuje čitaoce da će biti tako. Nemamo svi srećan kraj bez obziran šta nas je tokom života snašlo. Začudjuje me snaga glavne junakinje, koja je od malih nogu preživela velike gubitke, razvod roditelja, neuzvraćenu ljubav i drugaricu koja ima sve i koju voli bez obzira što se njen život čini mnogo srećnijim od njenog. Jeste, izazivala je velike probleme zbog baleta i po svalu cenu je želela da se upiše u tu školu ne razmišljajući koliko bi ljudi povredila zbog toga, ali to može da opiše samo jedna reč, ambicija. Moje najveće razočaranje bila je Nina koja je uzela dečka svoje najbolje drugarice i tek tako joj rekla za to. Nije brinula o njenim osećanjima i izvlačila se na Nininu lažnu ravnodušnost. Veoma me je pogodila scena u crkvi gde Nina udara i krivi Miju zbog Patrikove smrti, od tog trenutka sam znala da je kraj izmedju njih dve zagarantovan. Bilo mi je žao, ali na kraju mislim da smo shvatili da Nina i nije tako dobra osoba kakvom je predstavljena. Ipak, mi imamo poznatu poslovicu "U laku je dobro dobar biti, u muci se poznaju junaci". Ninin život je bio za poželeti i čim je nešto krenulo naopako ona je odmah optužila Miju za to, a Mijin život je od nje napravio junaka koji je na kraju pukao i odlučio da se preda. Ali njena ljubav to nije dozvolila, kao i uvek, jer pravi junaci idu do kraja i nikad ne pokleknu nad životnim preprekama. Podrška za sve koji su izgubili one koje vole, ne zaboravite, oni nisu fizički prisutni, ali nas i dalje nadgledaju i čuvaju, kao andjeli čuvari.
ОдговориИзбриши